U utorak, 31. siječnja 2023. godine učenici i djelatnici Katoličkog školskog centra Don Bosco Žepče proslavili su 23. rođendan Centra i blagdan svojega zaštitnika sv. Ivana Bosca.
Ovogodišnja priprava za proslavu počela je ranije, duhovnom pripravom, sportskim i kulturnim, kao i edukativnim predavanjem. Uspješno je organiziran malonogometni turnir prosvjetnih djelatnika svih škola s područja općine Žepče.
Ovaj Centar potiče kreativnost i talente svojih učenika koje su predstavili kroz likovnu izložbu učeničkih radova.
Kao dio svečanog programa upriličen je odgojni susret na temu “Kako prevladati krizu očinstva”. Na ovu važnu i aktualnu temu govorili su iskusni predavači Marin Periš i fra Serđo Ćavar.
Središnji program proslave započeo je euharistijskim slavljem u župnoj crkvi svetog Ante Padovanskog u Žepču, na sam blagdan sv Ivana Bosca, koje je predslavio nadbiskup metropolit vrhbosanski mons. Tomo Vukšić uz koncelebraciju velikog broja svećenika žepačkog dekanata i šire.

Na početku misnog slavlja nazočne je pozdravio predstojnik salezijanske zajednice u Žepču don Mirko Barbarić koji je istaknuo da se tog dana vjernici posebno prisjećaju kako se don Bosco stavio na put s mladima i preuzeo brigu oko njih.

Misnom slavlju je nazočio veliki broj učenika, djelatnika, prijatelja centra i puka, a svojim pjevanjem sve je uveličao školski zbor.

Biskup je u svojoj propovijedi istaknuo važnost našeg života, vjere, poniznosti, pouzdanja, posvećenosti, potpunog povjerenja u Gospodina , istine i čistoće ljudskog srca, poput malog djeteta, kao preduvjeta za ulazak u Nebesko Kraljevstvo.

S riječima „Po zagovoru svetoga Ivana Bosca koji je volio mladež , koji j volio one bezazlene , koji je volio one što život i svijet promatraju s povjerenjem otvorenih očiju. Neka nas sve zagovara na našem životnom putu da uvijek biramo istinito, časno, pravedno, čisto, ljubazno i hvale vrijedno i da ostvarimo krepost posvećenja u vlastitom životu“, završio je svoju nadahnutu propovijed okupljenom puku biskup Vukšić.

Nakon misnog slavlja upriličen je prigodni program u atriju Centra kojega su izveli učenici i profesori ove obrazovne ustanove.

Program je započeo izvedbom himne Centra“Stasaj generacijo“ u izvedbi školskog zbora i u suradnji sa zborom Glazbene škole“Katarina Kosača Kotromanić“ uz instrumentalnu pratnju ansambla učenika i nastavnika obje škole, a potom se nazočnima obratio ravnatelj Centra don Ivan Širić.

Ravnatelj Širić u svom je govoru naglasio: „Kao don Boscovi sinovi pozvani smo čvrsto stati uz mlade i pomoći im u svim rizicima kojima su danas izloženi.“
U glazbenom dijelu programa predstavila se i učenica Centra Marija Žilić sa skladbom Pjesma nad pjesmama.

Dan škole je uvijek prigoda da se nagradi i učenička izvrsnost. Nagrade za umjetnički izričaj dodijeljene su Valentini Buljeta, kojoj su pripale dvije nagrade za prvo i treće mjesto a Jakov Topić osvojio je drugu nagradu. Učeničke radove ocjenjivao je stručni žiri sastavljen od profesora s Akademije likovnih umjetnosti iz Širokog Brijega.

Tijekom akademije uručene su i prigodne nagrade djelatnicima koji 20 godina rade u Centru, Snježani Vrbić, Marti Marjanović i Josipu Klariću.

Dramska skupina Harmonia i prijatelji pripremili su šaljivi igrokaz pod nazivom Trnoružac koja je nasmijala sve prisutne goste, a za svoju izvedbu nagrađeni su velikim pljeskom.
Novi susret za godinu dana najavio je zbor učenika i Glazbene škole uz skladbu Uhvati ritam, legendarne skupine Parni valjak, a proslava je završena prigodnim domjenkom.
Geslo ovogodišnje proslave bilo je “Ljubav mi je sve objasnila, ljubav sve riješila“, sv Ivana Pavla II.

kompletnu foto galeriju pogledajte na Facebook peofilu RŽ

U župi Uznesenja BDM u Osovi, rodnoj župi fra Vjeke Ćurića, bosanskoga franjevca i misionara mučenika 31. siječnja 2023. je obilježena 25. godišnjica njegove smrti. Euharistijsko slavlje je predslavio fra Janko Ćuro vikar Provincije. Uz njega je u koncelebraciji bilo nazočno još 17 svećenika, među kojima su bili fra Stipo Kljajić, definitor Franjevačke Provincije Bosne Srebrene, kreševski gvardijan fra Josip Tomas i dekan žepačkoga dekanata vlč. Predrag Stojčević.

Na početku misnoga slavlja okupljene vjernike iz župe Osova i okolnih župa, kao i nazočne svećenike pozdravio je osovski župnik fra Željko Brkić istaknuvši da je ovo veliki dan za ovu župnu zajednicu. Podsjetio je sve nazočne kako je fra Vjeko bio dugogodišnji misionar u Africi, gdje je na koncu i dao svoj život za afričkog čovjeka. Stoga, nakana ovogodišnje obljetnice jest da na poseban način osjetimo povezanost s podnebljem u kojem je živio i djelovao pokojni fra Vjeko. Kao živo svjedočanstvo te povezanosti župnik je pozdravio i poželio dobrodošlicu četvorici subraće franjevaca koja dolaze iz 4 afričke zemlje: Ugande, Ruande, Burundija i Malavija. Oni trenutno borave u samostanu u Visoko, gdje uče hrvatski jezik, a nakon toga će započeti teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

Započinjući sveto misno slavlje fra Janko se najprije prisjetio 31. siječnja 1998. kada je papa Ivan Pavao II. obznanio svijetu smrt fra Vjeke Čurića ovim riječima: “Fra Vjeko je još jedna žrtva dodana dugom nizu misionara koji su svoju ljubav prema Kristu i afričkim narodima potvrdili žrtvujući vlastiti život”. Zatim je sve nazočne, prije poziva na pokajanje za vlastite grijehe, podsjetio kako se “na današnji dan fra Vjekin život, lišen svih tjelesnih ograničenja, promijenio, razlio i natopio žednu afričku zemlju, kako bi mogla rađati plodovima vjere, milosrđa, opraštanja, mira i dobra, ali iznad svega povjerenja u bližnje”.

U svojoj propovijedi fra Janko je opisao fra Vjekin život posluživši se usporedbom o Milosrdnom Samarijancu. “Sva velika i plemenita djela nikada ne mogu biti slučajna. Ona su uvijek plod plemenitih namjera i mudrog izbora između mnogih mogućnosti koje čovjeku nudi određeni trenutak. Zato ovaj Samarijanac prvi padne na pamet kada se govori o fra Vjeki. I njemu su se nudile razne mogućnosti izbora u užasnom trenutku rata, pokolja i nesreće u Ruandi. Mogao je otići, ali nije, jer su svi oni kojima je bio poslan postali njegovi, a on njihov. Zato se, kao Samarijanac, zapitao: A što će se dogoditi mojim jadnim Ruanđanima ako ja odem?” rekao je između ostalog fra Janko.

U nastavku se prisjetio svoga posjeta Africi, prigodom obilježavanja 18. obljetnice fra Vjekine smrti, kada ga je jedan afrički svećenik ozbiljno upitao: “Jeste li vi u Europi uopće svjesni što je fra Vjeko ovdje značio? Koliko je dobra učinio u vremenu zla? Koliko je svjetla unio u vremenu tame?” Fra Janko je pojasnio kako su ga te riječi potaknule na razmišljanje i trebaju potaknuti svakoga od nas na razmišljanje i na istinsko vrednovanje i poštivanje veličine fra Vjekina života. U nastavku propovijedi podsjetio je fra Janko sve prisutne kako se u današnjem svijetu koji je postao bešćutan na patnju drugoga “pojave rijetke duše kao što je bila fra Vjekina”. U kratkim crtama fra Janko je zatim opisao što se događalo u trenucima velikog krvoprolića u Ruandi i kako je fra Vjeko pronalazio načine da spasi sve one kojima je prijetila opasnost i u tome je ustrajao sve do svoje smrti.

Zatim je, citirajući Isusove riječi o pšeničnom zrnu koje umrijevši donosi obilat rod, naglasio kako je “lako ubiti čovjeka, ali nitko ne može ubiti njegovu vjeru i djela koji nakon smrti nastavljaju donositi mnogostruki rod. Na koncu je fra Janko citirao riječi jednoga pjesnika: “Postoji istina koja živi i istina koja umire” te podsjetio nazočne na sljedeće: “Ono što možemo i moramo učiniti jest da nikad među nama ne umre istina o našem fra Vjeki. Jer, to je istina o milosrdnom bosanskom Samarijancu u Africi”.

Na kraju misnoga slavlja četvorica braće iz Afrike su na afričkome jeziku Swahili otpjevali pjesmu sv. Franje Asiškoga, a fra Theophile Habimana, koji je rođen u Ruandi, okupljenim vjernicima se obratio se na hrvatskom jeziku govoreći o fra Vjekinom životu i radu i što je fra Vjeko značio i znači stanovnicima Ruande.

FIA