Osigurano dodatnih 800.000 eura za Hrvate izvan Hrvatske: Tko se može prijaviti?
Žepče: U KŠC-u predstavljena knjiga Josipa Kalaice o stradanju bugojanskih Hrvata
U organizaciji Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH uz tehničku potporu Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO ZDŽ u Žepču je jučer u KŠC „Don Bosco“ Žepče upriličena promocija knjige „Poginuli, nasilno odvedeni i nestali u Domovinskom ratu, Bugojno 1991.-1996.“ autora Josipa Kalaice.
Na predstavljanju su govorili: prof. Josipa Ćorić, novinar i publicista Zvonimir Čilić, Kalaicin prijatelj i suborac Zdenko Antunović, te sam autor Josip Kalaica. Moderator promocije je bio Miro Bulajić.
Ispred domaćina nazočne su pozdravili ravnatelj salezijanske zajednice u Žepču don Mirko Barbarić, pomoćnik općinskog načelnika Službe za opću upravu i društvene djelatnosti Ilija Barešić i general HVO-a Drago Dragičević.
Iako je uglavnom bilo riječi o zadnjoj knjizi, nije zaboravljena ni ona prethodna Porušeno sve hrvatsko za i nakon sukoba ABiH i HVO-a u bugojanskim župama i dijelu župe Pećine, koja nije predstavljena zbog pandemijskih okolnosti, kao i knjiga koju je Kalaica objavio 2014. godine, koje zajedno čine troknjižje u kojem su dokumentirana stradanja bugojanskih Hrvata u Domovinskom ratu.
Kako je istaknuto, u knjigama Josipa Kalaice sadržani su mnogobrojni dokumenti, fotografije, svjedočanstva, iskazi i sjećanja pojedinaca.
Kalaica u knjigama piše o stradanju Hrvata Bugojna, stradalnicima, poginulim, nasilno odvedenim i „nestalim“, o strašnim i teškim ratnim zločinima koje je počinila Armija BiH i njeni pripadnici te vojni i politički vrh Bošnjaka.
Također je Kalaica predstavio sve stradalnike te način njihova stradavanja pri tome prilažući brojne dokumente o načinu skončanja, iskaze, fotografije, zapisnike, i brojnu drugu dokumentaciju koja svjedoči o monstruoznosti zločina koji su počinjeni. Uz to, imenovao je brojne počinitelje i njihove naredbodavce, kao i one koji su svjesno i sustavno prikrivali i zataškavali počinjene zločine, na taj način ih opravdavajući. Autor se pita kako i zbog čega je ovako mali broj završenih istraga i podignutih optužnica, te mali broj presuda za ovako velike i dokumentirane zločine. Sve potrage za nasilno odvedenim Hrvatima – a ostatci nekih od njih su pronađeni – s dokazima o teškim mučenjima i ubojstvima, i danas nailaze na opstrukcije, te većina tijela još uvijek nije pronađena bez obzira što su poznata imena onih koji bi morali znati istinu.
Sve tri njegove publikacije, jasno nedvosmisleno, uz mnoštvo činjenica i dokumenata prikazuju razmjere etničkog čišćenja Bugojna, progona i zločina, ali i sustavnog uništavanja o pljačke imovine u vlasništvu Hrvata i Katoličke crkve.
Na potezu je bh. pravosuđe koje je dosad za zločine donijelo samo osam presuda, a procesuirani su uglavnom nižerangirani u lancu zapovjedne odgovornosti, dok su nalogodavci i kreatori i dalje na slobodi, a donedavno su obnašali i važne ministarske dužnosti.