Svoje promišljanje o društvenom životu mladih osoba s invaliditetom u lokalnoj zajednici iznijela je suradnica za pravne poslove u JU Centar za djecu i odrasle osobe s posebnim potrebama ZDK, Tamara Marjanović.
Tekst prenosimo u cijelosti:
Uistinu svjedočimo činjenici da ga nema. Društveni život osoba s invaliditetom jako je oskudan, odnosno kako sam navela u prvoj rečenici nema ga uopće. Mladi ljudi s invaliditetom konkretno u našoj lokalnoj zajednici skloni su samoizolaciji, usudila bih se to tako nazvati. Izolaciji koja nije dobra ni u kojem slučaju, niti poželjna a još manje potrebna. Primjerice, prilikom jedne kazališne predstave svjedočila sam prepunoj dvorani, ali u njoj nije bila niti jedna osoba s invaliditetom. Na ljetnim koncertima na otvorenom kojim sam prisustvovala, ponovila se ista situacija. Ima svakako niz još toga što bi se moglo nabrajati odnosno, niz događaja na kojima bi osobe s invaliditetom trebale biti prisutne ali nisu. Međutim cilj mi je u ovom članku, osvrnuti se na uzrok a manje staviti fokus na posljedicu stanja u našoj lokalnoj zajednici u pogledu društvenog života mladih osoba s invaliditetom. Uzroka ima više, nabrojat ću samo neke od njih, a oni su: predrasude s kojima se teško nositi, čudni pogledi od kojih mladi s invaliditetom žele pobjeći, manjak samopouzdanja, osjećaj manje vrijednosti, itd… Bitno je međutim naglasiti da bijeg od problema ne znači njegovo rješenje. Bijeg od problema stvara samo još veći problem. Nužno je da mlade osobe izađu iz svojih kalupa. Dragi ljudi, vi ste svi prije svega mlade osobe, koje zaslužuju uživati u životu, biti viđene i otići, gdjegod vam srce poželi. Klubovi, kazališta, kina nisu i ne smiju biti namijenjeni samo osobama bez invaliditeta kao niti cjelokupni društveni život lokalne zajednice. Dakle, izađite iz kalupa, to pravo vam pripada kao i svakom drugom mladom čovjeku bez invaliditeta. Zapamtite da vrijedite onoliko koliko ste sami spremni prihvatit svoju vrijednost, a poštovani onoliko koliko poštujete sami sebe. Niti jedna osoba bez invaliditeta nije vrjednija od vas samih, samo zbog činjenice što nema neki fizički nedostatak. Ljudi bez invaliditeta itekako imaju svoje osobne borbe unutar sebe, koje možda nismo uvijek spremni vidjeti svojim golim okom. Sigurna sam da vas nitko neće čudno pogledati ako vi sebe ne smatrate čudnim, jer sve od vas samih započinje. Bitno je da osvijestite činjenicu da je Žepče i vaš grad, i sve što se u njemu događa i vas se tiče. Hrabro koračajte naprijed i uživajte u vlastitom životu, ostvarujte vlastite ciljeve jer život je samo jedan a mladost se ne ponavlja.
bacc.admin.publ. Tamara Marijanović
Suradnik za pravne poslove u JU centar za djecu i odrasle osobe s posebnim potrebama ZDK
