Osnovna škola u Žepču sudjelovala je u ovogodišnjim mini volonterskim i medijskim akcijama u sklopu projekta „Škola volonterizma“ kojeg Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ realizira u suradnji s Medijskim centrom Vrhbosanske nadbiskupije.
Djelatnici NCM-a najprije su održali radionicu u školi u Žepču, nakon čega su učenike pozvali da se priključe edukaciji u Sarajevu.
Pripreme
Tijekom edukacije, jedna od radionica bila je da sudionici osmisle svoj projekt gdje bi mogli realizirati svoj volonterski rad. Stvarajući projekt učenice iz Žepča došle su na ideju da to bude Centar za djecu i odrasle s poteškoćama u razvoju, u Žepču.
Nakon što su se vratile prenijele su tu ideju i odmah se krenulo na pisanje projekta. U njemu su iznijeli svoje ideje za kreativne radionice. Jedna od njih bila je i plesna, jer korisnici tog centra osim što imaju dara za umjetničke stvari još više obožavaju glazbu i ples. Nakon što je projekt odobren krenulo se u dogovore kako ga realizirati.
Predvođeni vjeroučiteljicom s. Slavicom Tubak, učenici su prikupili sve potrebne materijale, dogovorili vrijeme održavanja i uspjeli zamišljeno realizirati 15. i 16. rujna.
U njihov volonterski rad bilo je uključeno 12 učenika iz devetih razreda OŠ, dvije učenice iz SMŠ-a, jedna iz KŠC-a i pet nastavnika.
Realiziranje
Prvi dan njihova dolaska bio je izazov. Kako su kazali, javljala su im se mnoga pitanja: Kako se upoznati s korisnicima? Kako im pristupiti? Kako će ih prihvatiti? To je trajalo kratko jer kad su ušli na vrata centra oni su ih dočekali s osmijehom i radošću. U centru su različiti uzrasti korisnika, različite vjeroispovijesti, ali svi se trude raditi kao zajednica i biti podrška jedni drugima u svemu. To oni čine kroz osmijeh, pjesmu, ples… „To je ta dosjetljiva ljubav gdje u svojim mogućnostima i ograničenjima svima koji dolaze uljepšaju dan. Kad si među njima ne osjećaš više težinu svog života i svojih problema. Kad razgovaraš s njima ništa im nije teško, sitnice ih razvesele. Kad vidiš te prekrasne ljude zastaneš nad svojim životom i zahvališ Bogu na svemu što imaš. Oni to možda ne mogu izreći riječima ali svojim gestama i osmjehom pokazuju da su sretni i zahvalni što su živi, što ima netko to im može pomoći, jer nisu sami i prepušteni sami sebi. Samo jedan susret s njima dovoljan je da čovjek osjeti njihovu zahvalnost. Tako je bilo i drugi dan kada smo održali plesnu radionicu zahvaljujući našim učenicama koje su pripremile glazbu i pokrete. Radionice su trajale samo dva sata ali smo se među njima osjećali kao da smo svaki dan tamo, kao da provodimo s njima jako puno vremena. Svi oni su nas vidjeli prvi puta ali su nas prihvatili i zavoljeli da su neizmjerno zahvalni i sretni što smo izdvojili svoje vrijeme i poklonili ga njima. Našim dolaskom osjetili su jednu veliku ljubav kojom smo im pokazali da nisu sami. Zahvalni smo Bogu na ovom jednom velikom, bogatom i prelijepom iskustvu. Vjerujemo da će se ovaj naš volonterski rad ostvarivati i dalje u našem životu; da će biti na poticaj drugima da se i oni odluče na bilo koji način pokloniti svoje vrijeme drugima“, poručila je s. Slavica.
Dojmovi
U nastavku donosimo dojmove učenica koje su sudjelovale u volonterskoj akciji.
„Jedan radošću ispunjen dan, svaki smiješak koji sam tog dana vidjela u tom posjetu bio mi je kao nada za bolje sutra. Iskreno, ništa od toga nisam doslovno razumjela, dok nisam doživjela sve to. Jedna poučna lekcija koju sam doživjela i predivno iskustvo koje vrijedi ponoviti.
Radionice, lekcije, razgovori, osmijesi, sreća, pjesme, priče sve to u jednoj prostoriji koja zaista vrijedi“, kazala je Barbara Keškić.
„Jedan od ljepših školskih dana bio je kada smo sa svojom vjeroučiteljicom s. Slavicom posjetili Centar za djecu i odrasle s poteškoćama u razvoju. To je jedno divno mjesto puno ljubavi. Svi su dragi, a posebno korisnici. Toliko su sretni… Ta sreća koju sam ja doživjela taj dan, ne može se opisati nego se treba doživjeti. Jedno prelijepo iskustvo koje bih rado ponovila“, podijelila je Mia Brašnić.
„Kad smo došli u taj Centar bila sam preplašena, ali nije nam trebalo puno vremena da se opustimo s njima. Oni su djeca malo drugačija od nas, ali nimalo manje vrijedna. Čak nekad imaju i više kreativnosti od nas. Oni su djeca koja se vole zabavljati i upoznavati s novim ljudima. Imaju jako veliko srce i rade sve s ljubavlju, te s puno truda. A ono što je najbitnije, svi smo bili sretni jer smo upoznali još novih prijatelja“, poručila je Petra Tadić.
„Bio je to sjajan dan, ugodno sam se iznenadila pozivom naše vjeroučiteljice da se upoznamo u tom Centru s novim prijateljima. U početku, moram priznati osjećala sam manju dozu treme ulaskom u tu ustanovu. Nisam znala hoću li im se svidjeti i žele li me prihvatiti u svojoj okolini. Pri ulasku u nepoznato ugledala sam sjaj, sjaj koji je dopirao iz njihovih osmijeha, kojim su mi poželjeli dobrodošlicu. Spomenuta trema je nestala u trenutku kada smo se upoznali i počeli družiti. Sprijateljili smo se u kratkom vremenu. Veseli, dragi, simpatični i pronalaze sreću u stvarima koje mi jednostavno ne cijenimo dovoljno. To je bilo posebno iskustvo“, istaknula je Mariela Zovko.
nedjelja.ba
