U župi Uznesenja BDM u Osovi, rodnoj župi fra Vjeke Ćurića, bosanskoga franjevca i misionara mučenika 31. siječnja 2023. je obilježena 25. godišnjica njegove smrti. Euharistijsko slavlje je predslavio fra Janko Ćuro vikar Provincije. Uz njega je u koncelebraciji bilo nazočno još 17 svećenika, među kojima su bili fra Stipo Kljajić, definitor Franjevačke Provincije Bosne Srebrene, kreševski gvardijan fra Josip Tomas i dekan žepačkoga dekanata vlč. Predrag Stojčević.
Na početku misnoga slavlja okupljene vjernike iz župe Osova i okolnih župa, kao i nazočne svećenike pozdravio je osovski župnik fra Željko Brkić istaknuvši da je ovo veliki dan za ovu župnu zajednicu. Podsjetio je sve nazočne kako je fra Vjeko bio dugogodišnji misionar u Africi, gdje je na koncu i dao svoj život za afričkog čovjeka. Stoga, nakana ovogodišnje obljetnice jest da na poseban način osjetimo povezanost s podnebljem u kojem je živio i djelovao pokojni fra Vjeko. Kao živo svjedočanstvo te povezanosti župnik je pozdravio i poželio dobrodošlicu četvorici subraće franjevaca koja dolaze iz 4 afričke zemlje: Ugande, Ruande, Burundija i Malavija. Oni trenutno borave u samostanu u Visoko, gdje uče hrvatski jezik, a nakon toga će započeti teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
Započinjući sveto misno slavlje fra Janko se najprije prisjetio 31. siječnja 1998. kada je papa Ivan Pavao II. obznanio svijetu smrt fra Vjeke Čurića ovim riječima: “Fra Vjeko je još jedna žrtva dodana dugom nizu misionara koji su svoju ljubav prema Kristu i afričkim narodima potvrdili žrtvujući vlastiti život”. Zatim je sve nazočne, prije poziva na pokajanje za vlastite grijehe, podsjetio kako se “na današnji dan fra Vjekin život, lišen svih tjelesnih ograničenja, promijenio, razlio i natopio žednu afričku zemlju, kako bi mogla rađati plodovima vjere, milosrđa, opraštanja, mira i dobra, ali iznad svega povjerenja u bližnje”.
U svojoj propovijedi fra Janko je opisao fra Vjekin život posluživši se usporedbom o Milosrdnom Samarijancu. “Sva velika i plemenita djela nikada ne mogu biti slučajna. Ona su uvijek plod plemenitih namjera i mudrog izbora između mnogih mogućnosti koje čovjeku nudi određeni trenutak. Zato ovaj Samarijanac prvi padne na pamet kada se govori o fra Vjeki. I njemu su se nudile razne mogućnosti izbora u užasnom trenutku rata, pokolja i nesreće u Ruandi. Mogao je otići, ali nije, jer su svi oni kojima je bio poslan postali njegovi, a on njihov. Zato se, kao Samarijanac, zapitao: A što će se dogoditi mojim jadnim Ruanđanima ako ja odem?” rekao je između ostalog fra Janko.
U nastavku se prisjetio svoga posjeta Africi, prigodom obilježavanja 18. obljetnice fra Vjekine smrti, kada ga je jedan afrički svećenik ozbiljno upitao: “Jeste li vi u Europi uopće svjesni što je fra Vjeko ovdje značio? Koliko je dobra učinio u vremenu zla? Koliko je svjetla unio u vremenu tame?” Fra Janko je pojasnio kako su ga te riječi potaknule na razmišljanje i trebaju potaknuti svakoga od nas na razmišljanje i na istinsko vrednovanje i poštivanje veličine fra Vjekina života. U nastavku propovijedi podsjetio je fra Janko sve prisutne kako se u današnjem svijetu koji je postao bešćutan na patnju drugoga “pojave rijetke duše kao što je bila fra Vjekina”. U kratkim crtama fra Janko je zatim opisao što se događalo u trenucima velikog krvoprolića u Ruandi i kako je fra Vjeko pronalazio načine da spasi sve one kojima je prijetila opasnost i u tome je ustrajao sve do svoje smrti.
Zatim je, citirajući Isusove riječi o pšeničnom zrnu koje umrijevši donosi obilat rod, naglasio kako je “lako ubiti čovjeka, ali nitko ne može ubiti njegovu vjeru i djela koji nakon smrti nastavljaju donositi mnogostruki rod. Na koncu je fra Janko citirao riječi jednoga pjesnika: “Postoji istina koja živi i istina koja umire” te podsjetio nazočne na sljedeće: “Ono što možemo i moramo učiniti jest da nikad među nama ne umre istina o našem fra Vjeki. Jer, to je istina o milosrdnom bosanskom Samarijancu u Africi”.
Na kraju misnoga slavlja četvorica braće iz Afrike su na afričkome jeziku Swahili otpjevali pjesmu sv. Franje Asiškoga, a fra Theophile Habimana, koji je rođen u Ruandi, okupljenim vjernicima se obratio se na hrvatskom jeziku govoreći o fra Vjekinom životu i radu i što je fra Vjeko značio i znači stanovnicima Ruande.
FIA
