Povodom obilježavanja 14. listopada, Dana općine Žepče, i ove godine je raspisan natječaj za najbolji literarni rad za učenike osnovnih i srednjih škola s područja Općine Žepče na temu „Moje Žepče.“ Najbolji literarni rad učenika srednjih škola i najbolji literarni rad učenika osnovnih škola je izabralo stručno povjerenstvo koje su činili profesori hrvatskoga i bosanskoga jezika. Osim za pobjednike, nagrade su dodijeljene i učenicima koji su osvojili druga i treća mjesta na natječaju.
Ove godine najbolje radove napisali su:
Osnovne škole
1.Mandžuka Besim, IX 3, Osnovna škola „Abdulvehab Ilhamija“ Željezno Polje
2.Emrah Halilović, VI i, OŠ „Žepče“ Žepče
3.Franka Lončar, VI d, OŠ „Žepče“ Žepče
Srednje škole
1.Mariela Zovko, III a, KŠC „Don Bosco“ Gimnazija Žepče
2.Barbara Keškić, III c, SMŠ „Žepče“ Žepče
3.Ahmetović Dženita, I 4, SMŠ „Žepče“ Žepče
Tim povodom općinski načelnik Mato Zovko je danas, 31. listopada 2024. godine primio učenike čiji su radovi proglašeni najboljima odnosno čiji su radovi osvojili prvo, drugo i treće mjesto.
Općinski načelnik je učenicima čestitao na izvrsnim radovima povodom Dana općine. Zahvalio je učenicima što misle o lokalpatriotizmu, čitaju književna djela i time pomažu razvoju i opstanku kulture u našem gradu.
Sastanku su nazočili savjetnica za stručno-pedagoški nadzor Jozefina Todorović, savjetnica za stručno-pedagoški nadzor Slavica Andrić Šajinović, savjetnik za stručno-pedagoški nadzor Asim Sinanović, savjetnik za stručno-pedagoški nadzor Suljo Grabus i pomoćnik općinskog načelnika za opću upravu i društvene djelatnosti Ilija Barešić.
Savjetnici su ovom prigodom zahvalili učenicima na sudjelovanju, te čestitali na osvojenim nagradama uz pohvalu za aktivnost i sudjelovanje. Naglasili su kako je ovo poseban način kojim se razvija ljubav prema rodnom mjestu i koji trajno ostaje kao vid promocije školstva na općini Žepče, ali i same Općine. Radove možete pročitati u nastavku.
Moje Žepče
Pod nebeskim svodom, jedna rijeka teče,
Bosna žubori i tiho se kreće kroz Žepče.
Vijekovima stare priče o njemu nosi,
sjećanja davna negdje u daljinu odnosi.
Dok gledam planine i okolna brda,
tu u centru žalosna vrba iza mene se mrda.
A Željeznica brza i vječito hladna,
iznad nje po proplancima napasaju se stada.
Kamen po kamen utemeljen je grad,
historija živi nekada davno, danas i sad.
Spomenici, crkve i zvona što zvone,
i s džamije ezan što na molitvu zove.
Zlatna polja, voćnjaci i vinogradi gusti
dok Sunce vreba kako u grad, kako da se spusti.
A Bosna i dalje žuborom tihim teče,
i nosi u svijet poruku „takvo je naše Žepče“.
Čovječe kada tamo negdje sretneš Bosnu moju,
zaustavi se i pruži joj ruku svoju.
A zatim lagano glavu spusti i uho nasloni,
neka ti ona ispriča kako Žepčak svoje Žepče voli.
Osvojeno 1. mjesto
Mandžuka Besim IX 3,
OŠ „Abdulvehab Ilhamija“ Željezno Polje
Moje Žepče
Ulicama moga grada
Neka čudna harmonija vlada.
Cvrkuću ptice, psi se šeću,
a i prve pahulje prolijeću.
Voljeni grade, tebi misli lete,
eh, kad bih mogao opet biti dijete.
Ulicama tvojim da trčim kao prije
i da se baš kao dijete smijem.
Moje Žepče, lijepo i milo dočeka me
kao majka u svoje krilo.
Rodni grade, drugi dome,
u tebi sve su tajne moje.
Nova škola, novi topli dom u Žepču mom.
Žepče moje, tebe volim ja i želim da
vičem na sav glas, da to svako zna!
Osvojeno 2. mjesto
Emrah Halilović VI i
OŠ „Žepče“ Žepče
Moje Žepče
To Bog samo jednom stvori
za tu ljepotu srce otvori.
U mom Žepču ima planina
bogatih i plodnih dolina.
Žepačko nebo nema oblačka
sve je vedro poput maslačka.
Okružuje ga bujna šuma
zdrav i čist um moga uma.
U Selištu toča žubori
iscrpljenu dušu odmori.
U Lupoglavu zlate se polja,
a u ljudima je samo dobra volja.
U brdovitoj Osovi Gospi se pomoli
tiho, pokorno, pobožno je zamoli.
Bistricom odjekuju izvorni zvuci
raskošnu i ponosnu nošnju obuci.
Lijep je i miran život u Žepču za mlade
Pa ne dam da mi zapad razum ukrade.
Sve što trebaš u Žepču ti se nudi,
Samo tu sigurnost u sebi probudi.
Osvojeno 3. mjesto
Franka Lončar VI d
OŠ „Žepče“ Žepče
Čeka li me?
Tuđina
ubija me težinom.
Tlo pod nogama
nije moje,
hladno je.
Lutam,
tražim put!
Daleke su to staze.
Nemiran sam.
Čeka li me?
I kako srce naći mir?
Kad samo to se pitam?
U čemu utjehu tražiti?
Čemu se nadati?
Misli su mi zbrkane,
zvijezde se skrivaju
kao da se srame.
Prisjećam se!
Volio sam
miris kiše
zvuk vjetra
nebo vedro.
Sve to stežu
zahrđali lanci.
Držim ih čvrsto!
Ne dam da odu!
U ovoj tišini
praznina me grli,
ispunja tugom.
A ja stvarno čeznem za rodnom grudom
vuče me tebi.
O, voljeni stranče,
pozovi me u svoje krilo
gdje uvijek mi je milo.
Tamo, gdje su korijeni moji,
Žepče i dalje stoji
Čeka me, srce mi kaže!
Osvojeno 1. mjesto
Mariela Zovko 3a
KŠC „Don Bosco“, Gimnazija Žepče
SRCE VELIKO
Svi negdje žure.
Žure sa skupljenom dušom i oklijevanjem.
Skupljenom dušom krenu na dalek put, zastanu i sa suzama u očima gledaju rijeku
Bosnu koja poput srebrne maramice, skuplja suze i čuva ih.
Zastanu i shvate kako će umjesto jutarnje šetnje Matinskim visom, gledati u nepoznate
zidove koji ih ne razumiju jer nisu mir, priroda i cvrkut ptica.Spoznaju kako, tamo negdje
daleko gdje svi kažu da je bolje, zapravo nema osjećaja ljepote života i divljenja.Neće se
više subotom ujutro diviti povrću s gradske tržnice, niti će više biti spontanih razgovora
između redova svježeg voća. Zastanu i shvate kako više neće osjećati miris knjiga i zvuk
zvonceta na vratima Gradske knjižnice te kako više neće, svakog vikenda, gledati slavlje
ljubavi koje prolazi kroz Žepče.Ono trubi toliko jako, poput najvećeg nevremena, kako bi
svi čuli ljubav koja se iz dana u dan rađa baš u njihovu gradu, Žepču.Gledat će
nepoznata lica i pomisliti kako je riječ „susjed“ baš u toj „boljoj“ državi teška, nadasve
nepoznata.Za nas je to, ipak, sloboda, izvor optimizma i zajedništva.
Postoji mjesto za svakoga u ovom malom gradu.
Putevi su dugi, trnoviti, bolni, ali sigurni.
Zastat ću ja, preporučujem i svima Vama.
Zagrlimo grad baš kao što on grli nas jer mjesto je to gdje su korijeni duboki, a srce
veliko.
Grade, sretan ti tvoj dan!
Osvojeno 2. mjesto
Barbara Keškić 3c
SMŠ „Žepče“ Žepče
MOJE ŽEPČE
Ima jedan grad u dolini rijeke Bosne, a u srcu Bosne i Hercegovine. Iznad
njega se prostiru lijepa brda koja se tokom sezonskih promjena presvlače
najljepšim bojama, koje u oku posmatrača ostavljaju bajkovite prizore, a
njihovi potoci pričaju ponekad tihe, blage i jake priče pa kad zahuče
toliko da se čuje u cijeloj nam Bosni i Hercegovini, za kratko utihne i
šapuće priče sanjara tiho i polahko, puno njih je bilo, neki su svoje snove
nacrtali kistom, neki svojim perom, a neki će tek da sanjaju.
Lijepe li su doline ovog grada, svojim izgledom podsjećaju na prostirku za
odmor, poznato je da su u davna vremena to bila, grad je to gdje se
oduvijek trgovalo.Danas kroz grad prolaze neki sretni, tužni i blagi ljudi
čija lica pokazuju ove emocije, ne mogu ih sakriti dok dolaze na svoje
poslove i obaveze, a neki stoje kao nijemi posmatrači čekajući neki
događaj, uz zvuk ulične harmonike koja vraća ljude u prošle dane.
A život ide, vrijeme prolazi, neke trenutke obilježe crkvena zvona i ezani s
minareta džamija čiji se zvuk razliježe kroz ulice grada, a čuju se i djeca
kao cvrkut ptica kroz mahale, kada prolaze u školu i kada se vraćaju,
galame puni, igre i doživljaja, ljubavi.
A to sve dopuni poneka lokomotiva koja u prolazu se oglasi i pozdravi
gromoglasno, ostala bi ona malo da uživa u dobrom raspoloženju, ali mora
dalje.U srcu ovog grada osjeti se toplina ljudi nakon malo muhabeta, ovdje
se ljudi dobro poznaju, zajedno su odrastali, otud je toplota, ima on i dušu
osjeti se iz gostoprimstva ljudi, koji kad ih musafir kakav posjeti iznesu
sve što imaju u svojim budžacima da počaste dragog gosta.U susretu
novog dana bilo da je kišno, ponekad maglovito, naročito sunčano
svakako je meni lijepo i toplo, topli ljudi velikih srca puni nade život
grade, e to je moje Žepče.Ponosno kao kamen zemlje ove, a duše velike
da voli sve ljude ove i nove.Gledam kroz prozor suncem okupan moj grad
Žepče, grlim ga jako kao da ga nikad neću ostaviti.
Osvojeno 3. mjesto
Ahmetović Dženita I 4
SMŠ „Žepče“ Žepče
