Danas je Veliki četvrtak, dan kojim započinje vazmeno trodnevlje, a na ovaj se dan Crkva prisjeća Posljednje večere na kojoj je Isus Krist, uoči smrti i muke, ustanovio sakrament Euharistije i sakrament svećeništva.
Svećenici posvećuju ulje za krizmu, bolesničko pomazanje i ulje za katekumene. Na Veliki četvrtak svećenici kao sljedbenici Krista peru noge dvanaestorici, kao što je prema vjerovanju Isus oprao noge apostolima.
Tradicija večernje svete mise na Veliki četvrtak potječe iz 13. stoljeća, s obzirom na to da Crkva prema drevnoj predaji toga i idućega dana nije slavila euharistiju. Ovaj običaj razvio se iz židovskog shvaćanja prema kojemu novi dan započinje u predvečerje prethodnoga dana, stoga nije neobično da večer Velikoga četvrtka zapravo liturgijski pripada Velikom petku.
Na Posljednjoj večeri Isus je sakramentalno prihvatio svoju žrtvu smrti na križu: predao se u smrt radi spasenja ljudi, ispunivši Stari zavjet i židovski obred, dajući svoje tijelo i krv umjesto jaganjca i tako zapečatio konačni i vječni savez. Pranje nogu te večeri jasan je znak njegove ljubavi koja služi i predaje se. Njegova muka na Maslinskoj gori, predanje njegovim neprijateljima, uhićenje te iste večeri pravi je početak Isusove muke.
Katolici na Veliki četvrtak jedu zelje jer se vjeruje da je Isus na posljednjoj večeri s učenicima također jeo zelje te se zato u narodu Veliki četvrtak zove i zeljavi četvrtak. U dane Svetog trodnevlja, tj. od četvrtka do subote, redovito se nisu obavljali težački poslovi na polju. U te dane ne zvone crkvena zvona, a u pojedinim krajevima se na Veliki četvrtak vezuju crkvena zvona.
Vazmeno trodnevlje uočnica je najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa
